Kada je supruga nesrećna sa svojim mužem

Dr. Ahmad Shafaat

Qur'an 4:34 (Surah Nisa, ajett 4) nam daje neke upute kao što su kako se ponašati sa bračnim teškoćama kada muževi osjećaju da  njihove supruge bivaju namjerno  odvratne prema njima.Časni Kur'an takođe daje upute o slučajevima kada je žena ta koja osjeća d a je ne tretira muž kako treba i osjeća se nesrećno zbog toga.



U ovoj vezi treba, prije svega, da bude jasno svim muslimanima da Časni Kur'an zabranjuje nedvojbeno, držanje žena  u poziciji protiv njihove volje. U suri al-Baqarah, ajet 231, rečeno je:

231. ... I ne zadržavajte ih da biste im(ženama) učinili nasilje ; a onaj ko tako postupi - ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima ...

I u suri  en-Nisa, ajet 19 čitamo:

19. O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove i da im teškoće pričinjavate,

Ovi ajeti se pojavljuju u jednom  posebnom kontekstu ali jasno sadrže princip (takođe pronađen u hadisu) da žene mogu biti udate  i da, ostanu u toj vezi, jedino, ako one to žele.

U nekim kulturama, uključujući dio muslimanskog svijeta, žene su nekada isprebijane i mučene od njihovih najbližih u cilju udaje za čovjeka kojeg bližnji rođaci odaberu ili tučene da ostanu u  bračnoj vezi. Oni koji tako rade čine grijeh i čak iako im žena oprosti ispaštat će kaznu u džehennemu.

To je istina, kao što smo vidjeli u drugome artiklu, da muževi mogu lahko istući svoje žene ukoliko one prolongiraju namjerno odvratno ponašanje ali takva tuča može biti učinjena jedino ako  je namjera ostanka u braku je netaknuta na dijelu oboje, supruga i supruge. Od trenutka kada žena pdluči da ne želi da ostane u bračnoj vezi i kada jasno ispoljava svoju odluku na svojoj strani, suprug  prestaje da ima bilo kakvo opravdanje  da je tuče.

To nije samo fizičkom silom da su žene ponekad zadržavane u brakovima protiv svoje volje. Često puta to je socijalno ekonomski pritisak koji se koristi, svjesno ili nesvjesno, da ih se zadrži sputanim u neželjenoj relaciji. U suri Nisa, kaže se o takvim socijalnim i ekonomskim pritiscima:

    128. Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode - a nagodba je najbolji način - ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali - pa, Allah dobro zna ono što radite.

    129. Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili - pa, Allah će, zaista, oprostiti i samilostan biti.

    130. A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti - Allah je neizmjerno dobar i mudar. (4:128-130)

U mnogo kultura, uključujući muslimansku kulturu, smatra se tabu temom na ženskoj strani, posebno ako je otmjena porijekla, da iskaže nesreću sa brakom i pokuša što šta učiniti o tome (izuzev slučajeva ekstremne okrutnosti muževa). Ovakav tip držanja je dio socijalnog pritiska koji se koristi da se žena drži potisnuta. Kur'an kaže ako žena osjeća da joj je muž puno indiferentan, ne daje joj dovoljno ljubavi, ne tretira je kako treba, a ona povrh svega nesrećna, nema ništa loše da ona preuzme inicijative za izmjenu situacije.

Treba napomenuti, kada god Kur'an kaže "nema ništa pogrešno" ili "to nije pogrešno" (la džunahe), to znači boriti se protiv socijalnih tabu tema i uspostavljenih psiholoških držanja. U gore navedenom pasusu to je borba protiv držanja, koje traži od žene, da nastavi sa bračnom vezom, jer ih muževi zadržavaju bez obzira bila ona, razložno, srećna ili ne.

Prvi korak koji treba žena da poduzme u cilju izmjene njene bračne situacije, ukoliko je nesrećna sa tim,je,naravno, da razgovara sa njenim mužem.  Ovo može povesti u jedan od dva smjera: veđe razumijevanje među njima, rezultirajući u zadovoljavajuću izmjenu u muževom držanju, ili pak, u obostranu odluku da raspuste bračnu vezu (sa suprugom moguće vraćanje dijela mehra (2:229). Takvo mirovno podmirivanje događanja je lijepo potporeno u riječima:

"mir je najbolji a samoljublje je uvijek prisutno u ljudskoj duši. Ali ako  činiš dobro i svjestan o Bogu, ali pazi, Bog zna sve što činiš."

Samoljublje je prihvaćeno ovdje kao neminovan uvjet ljudske duse, zato ne očekujemo od svakoga da se toga odrekne. Šta se od nas očekuje da činimo je balansiranje nešega samoljublja sa stvarnosti o Bogu  i manja obzira prema drugima. Ovo znači da treba da znamo da moramo voditi svoje lične interesa sa granicama postavljenim od Boga, a u cilju našega ličnoga dobra i takođe činiti štošta za druge umjesto da budemo cijelo vrijeme zauzeti sobom.

To je  u takvom duhu da muž i žena treba da diskutuju svoje bračne probleme. Oboje imaju pravo da očekuju sreću iz bračne veze ali svako od njih treba da traži sreću znajući o Bogu uvijek, i neke brige za sreću drugog partnera u  braku. Ukoliko muž nije naklonjen da diskutuje stvari u ovome duhu i nastavi da netretira kako treba njegovu suprugu, nakon toga supruga može otići islamskom sudu koji mora zatim prisiliti isplatu na muža na prevednim osnovama. Ovo je zato što je dužnost na islamskom sudu da iznudi zakon Allaha i gomba  se sa svim terminima nepravde.

Časni Kur'an želi da uspostavi socijalno prihvatljivo to da supruga traži izmjene u njenoj bračnoj situaciji ukoliko osjeća da je njen muž ne tretira kako treba ili je indiferentan prema njoj. Ali socijalna prihvatljivost nije dovoljna, kao što je napomenuto ranije, sputano sa socijanim tabu temama je takođe ekonomsko promišljanje   koje često pritišću ženu da prihvati njenu nesrećnu bračnu situaciju.Kur'an kaže da ovo ne treba da bude slučaj. On napominje sve zabrinute osobe - suprugu, muža, rođake, da;

"A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti - Allah je neizmjerno dobar i mudar." (4:130)

Ukoliko svi pokušaji od strane žene da uspostavi razumno srećnu i dostojanstvenu vezu sa njenim mužem pokleknu i propadnu i jedina solucija je razvrgnuće veze, onda ova solucije ne smije biti odbijena zbog SAMO ekonomske situacije. Neka supruga i njeni rođaci vjeruju u Boga i da je on Jedini  Skrbitelj. Brak primarno treba da bude shvaćen kao veza ljubavi (30:21) a ne ekonomske veze.

Napomena da je Allah skrbnik svima, takođe se odnosi i na muškarce muževe. To mu govori da ne treba da bude škrt i očekuje da mu se vrati svaka para koju je možda potrošio na svoju ženu ali da prije poravna na nepristrasnim, ako ne plemenitim, terminima. Allah, koji mu je dao sve što on troši na njegovu suprugu, može mu dati još više iz Njegove obilne imovine.

Poučno je napomenuti parove o razlikama među  odlomcima uzetim u obzir iznad i ajeta  34 iste sure an-Nisa' koja radi sa slučajem kada je muž taj koji je nesrećan. U potonjem slučaju jednostavno se kaže: " I ako vi budete lijepo postupali (muževi)" budući da je u navedenom ajetu rečeno "Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti," Dodatak zanemariti znači preokret ili  postati indiferentan u slučaju muža i tome propustu , slučaj supruge je značajan. Ovo je razaznavanje da u ljubavi i seksualnom životu uloga muškarca je aktivnija u  smislu da je on taj koji čini većinu prvih akcija. [komentari: Je li to takođe istina u slučaju Zapadne žene?] i s tim kao uloga on može nasamo činiti  i'radh: ona može, kao uloga, samo odbiti da odgovori (što ukoliko je urađeno s punom željom i puno često će doći pod nushuz i bit će rađeno sa njim kao što i jeste).

Još jedna razlika među dva slučaja je ta kada muž strahuje od nushuz (jogunjenje) sa ženine strane  on može, nakon podesnog opominjanja i razgovora, razdvojiti suprugu u krevetu zatim je lahko udariti dok takve radnje nisu sugerirane supruzi ukoliko se ona pribojava nushuz ili i'drah od strane muža. Ovo je, naravno, ne zato što Kur'an vidi bilo šta pogrešno u principu sa ženom njeno odvajanje iz kreveta od bolesno-tretiranog muža ili čak da je tuče. Razlog  je prije u tome da Kur'an prepoznaje dobro obzerviranu činjenicu da kao uloga, žene su fizički slabije od muškaraca, s tim, bit će im teško da implementiraju takva mjerila protiv muževa. Za razliku od sentimentalnih feminista, Kur'an je dovoljan i realistički dovoljan da prvo prizna da su žene u generalki fizički slabije od muškaraca i da spozna da bi to bilo totalno  nekorisno da tražimo od slabijeg parnera da koristi nasilne metode protiv jačeg od sebe, posebno ako taj jači partner se već ne ponaša kako treba sa njom.

Ovo opet ne znači da islam ostavlja žene na milost njihovih muževa. Ukoliko, uprkos bitisanju muslimanom suprug poklekne  da poštuje principe date u Kur'anu i umjesto uspostavljanja mirovnih događaja sa suprugom pokazuje  niti  naklonost da je tretira onako kako treba muž da čini niti je pušta da ide u  maruf (pravdu i javnost) način, onda je to kolektivna dužnost muslimanskog društva da se uključe i kroz odgovarajući zakonski sistem , iznude Allahov zakon nalažući utvrđivanje na muža na terminima suđenim pravedno od strane nepristrasnog suda.

Žalost je da muslimanska društva nisu još  podigla takve odgovarajuće zakonske ustanove, koje bi davale ženi adekvatnu zaštitu, protiv njihovih jačih bračnih partnera, ukoliko ovi jači partneri, odbace ljubav  i nježnost i preokrenu se u  opake.


Prvi puta publicirano u Al-Ummah, Montreal, Canada. Godine 1984. Copyright, Dr. Ahmad Shafaat.

Prevela Umm Fatima